Kratak uvod u bežičnu pristupnu točku.

Kratak uvod u bežičnu pristupnu točku.

1. Pregled

Bežična pristupna točka (Bežična pristupna točka), odnosno bežična pristupna točka, koristi se kao bežični prekidač bežične mreže i jezgra je bežične mreže. Bežična pristupna točka je pristupna točka za bežične uređaje (kao što su prijenosna računala, mobilni terminali itd.) za ulazak u žičanu mrežu. Uglavnom se koristi u širokopojasnim kućama, zgradama i parkovima te može pokriti desetke do stotine metara.

Bežična pristupna točka (AP) je naziv sa širokim rasponom značenja. Ne uključuje samo jednostavne bežične pristupne točke (Wireless AP), već i opći pojam za bežične usmjerivače (uključujući bežične pristupnike, bežične mostove) i druge uređaje.

Bežična pristupna točka (AP) je tipična primjena bežične lokalne mreže. Bežična pristupna točka (AP) je most koji povezuje bežičnu i žičanu mrežu i osnovna je oprema za uspostavljanje bežične lokalne mreže (WLAN). Pruža funkciju međusobnog pristupa između bežičnih uređaja i žičanih LAN mreža. Uz pomoć bežičnih pristupnih točaka, bežični uređaji unutar dometa signala bežičnih pristupnih točaka mogu međusobno komunicirati. Bez bežičnih pristupnih točaka, u osnovi je nemoguće izgraditi pravu WLAN mrežu koja može pristupiti internetu. Bežična pristupna točka u WLAN mreži ekvivalentna je ulozi odašiljačke bazne stanice u mobilnoj komunikacijskoj mreži.

U usporedbi s arhitekturom žičane mreže, bežična pristupna točka (AP) u bežičnoj mreži ekvivalentna je čvorištu (hubu) u žičanoj mreži. Može povezati različite bežične uređaje. Mrežna kartica koju koristi bežični uređaj je bežična mrežna kartica, a prijenosni medij je zrak (elektromagnetski val). Bežična pristupna točka (AP) je središnja točka bežične jedinice i svi bežični signali u jedinici moraju proći kroz nju za razmjenu.

Bežična pristupna točka povezuje žičanu mrežu i bežične uređaje

2. Funkcije

2.1 Bežično i žično spajanje
Najčešća funkcija bežične pristupne točke je povezivanje bežične i žičane mreže te omogućavanje međusobnog pristupa između bežičnog uređaja i žičane mreže. Kao što je prikazano na slici 2.1-1.
Bežična pristupna točka povezuje žičanu mrežu i bežične uređaje

2.2 WDS
WDS (Wireless Distribution System), odnosno bežični sustav distribucije hotspota, posebna je funkcija bežične pristupne točke i bežičnog usmjerivača. Vrlo je praktična funkcija za ostvarivanje komunikacije između dva bežična uređaja. Na primjer, postoje tri susjeda i svako kućanstvo ima bežični usmjerivač ili bežičnu pristupnu točku koja podržava WDS, tako da bežični signal može biti pokriven u tri kućanstva istovremeno, što međusobnu komunikaciju čini praktičnijom. Međutim, treba napomenuti da su WDS uređaji koje podržava bežični usmjerivač ograničeni (općenito se može podržati 4-8 uređaja), a WDS uređaji različitih marki također se možda neće moći povezati.

2.3 Funkcije bežične pristupne točke

2.3.1 Relej
Važna funkcija bežične pristupne točke je relej. Takozvani relej služi za jednokratno pojačavanje bežičnog signala između dvije bežične točke, tako da udaljeni bežični uređaj može primiti jači bežični signal. Na primjer, pristupna točka je postavljena u točki a, a bežični uređaj se nalazi u točki c. Između točke a i točke c je udaljenost od 120 metara. Bežični prijenos signala od točke a do točke c je znatno oslabljen, tako da može biti udaljena 60 metara. Postavite bežičnu pristupnu točku kao relej u točku b, tako da se bežični signal u točki c može učinkovito pojačati, čime se osigurava brzina prijenosa i stabilnost bežičnog signala.

2.3.2 Premošćivanje
Važna funkcija bežične pristupne točke je premošćivanje. Premošćivanje služi za povezivanje dviju bežičnih krajnjih točaka pristupne točke kako bi se ostvario prijenos podataka između dvije bežične pristupne točke. U nekim scenarijima, ako želite povezati dvije žičane lokalne mreže (LAN), možete odabrati premošćivanje putem bežične pristupne točke. Na primjer, u točki a nalazi se žičana lokalna mreža sastavljena od 15 računala, a u točki b nalazi se žičana lokalna mreža sastavljena od 25 računala, ali udaljenost između točaka ab i ab je vrlo velika, veća od 100 metara, pa nije prikladno spajati se kabelom. U ovom trenutku možete postaviti bežičnu pristupnu točku u točki a i točki b te uključiti funkciju premošćivanja bežične pristupne točke, tako da lokalne mreže u točkama ab i ab mogu međusobno prenositi podatke.

2.3.3 Način rada glavni-podređeni
Druga funkcija bežične pristupne točke je "master-slave način rada". Bežična pristupna točka koja radi u ovom načinu rada bit će smatrana bežičnim klijentom (kao što je bežična mrežna kartica ili bežični modul) od strane glavne bežične pristupne točke ili bežičnog usmjerivača. Za upravljanje mrežom je praktično upravljati podmrežom i ostvariti vezu od točke do više točaka (bežični usmjerivač ili glavna bežična pristupna točka je jedna točka, a klijent bežične pristupne točke je višetočkasti). Funkcija "master-slave načina rada" često se koristi u scenarijima povezivanja bežične LAN mreže i žičane LAN mreže. Na primjer, točka a je žičana LAN mreža sastavljena od 20 računala, a točka b je bežična LAN mreža sastavljena od 15 računala. Točka b već postoji. Postoji bežični usmjerivač. Ako točka a želi pristupiti točki b, možete dodati bežičnu pristupnu točku u točki a, spojiti bežičnu pristupnu točku na sklopku u točki a, a zatim uključiti "master-slave način rada" bežične pristupne točke i bežičnu vezu u točki b. Usmjerivač je spojen i u ovom trenutku sva računala u točki a mogu se spojiti na računala u točki b.

3. Razlike između bežične pristupne točke i bežičnog usmjerivača

3.1 Bežična pristupna točka
Bežična pristupna točka, odnosno bežična pristupna točka, jednostavno je bežični prekidač u bežičnoj mreži. To je pristupna točka za korisnike mobilnih terminala za pristup žičanoj mreži. Uglavnom se koristi za kućnu širokopojasnu mrežu i implementaciju internih mreža u poduzećima. Domet bežične pokrivenosti je od desetaka do stotina metara, a glavna tehnologija je serija 802.11X. Općenito bežične pristupne točke također imaju način rada klijenta pristupne točke, što znači da se bežične veze mogu uspostaviti između pristupnih točaka, čime se proširuje pokrivenost bežične mreže.

Budući da jednostavna bežična pristupna točka nema funkciju usmjeravanja, ekvivalentna je bežičnoj sklopki i pruža samo funkciju bežičnog prijenosa signala. Njen princip rada je primanje mrežnog signala koji se prenosi upredenom paricom, a nakon što ga bežična pristupna točka sastavi, pretvara električni signal u radio signal i šalje ga kako bi se formirala pokrivenost bežične mreže.

3.2Bežični usmjerivač
Proširena bežična pristupna točka (AP) je ono što često nazivamo bežičnim usmjerivačem. Bežični usmjerivač, kao što mu i samo ime govori, je usmjerivač s funkcijom bežične pokrivenosti, koji se uglavnom koristi za korisnike za surfanje internetom i bežičnu pokrivenost. U usporedbi s jednostavnom bežičnom AP-om, bežični usmjerivač može ostvariti dijeljenje internetske veze u kućnoj bežičnoj mreži putem funkcije usmjeravanja, a također može ostvariti bežični dijeljeni pristup ADSL-u i širokopojasnom internetu u zajednici.

Vrijedi spomenuti da se bežični i žični terminali mogu dodijeliti podmreži putem bežičnog usmjerivača, tako da različiti uređaji u podmreži mogu praktično razmjenjivati ​​podatke.

https://www.softeloptic.com/swr-5ge3062-quad-core-arm-5ge-wireless-router-ax3000-wifi-6-router-product/

3.3 Sažetak
Ukratko, jednostavna bežična pristupna točka (AP) ekvivalentna je bežičnom preklopniku; bežični usmjerivač (prošireni bežični AP) ekvivalentan je "funkciji bežične pristupne točke + usmjerivača". Što se tiče scenarija korištenja, ako je dom već spojen na internet i samo želimo omogućiti bežični pristup, tada je dovoljan odabir bežične pristupne točke; ali ako dom još nije spojen na internet i trebamo se spojiti na bežični pristup internetu, tada u ovom trenutku morate odabrati bežični usmjerivač.

Osim toga, s gledišta izgleda, dva su u osnovi slične duljine i nije ih lako razlikovati. Međutim, ako bolje pogledate, ipak možete vidjeti razliku između njih: to jest, njihova sučelja su različita. Bežična pristupna točka (jednostavnog tipa) obično ima žičani mrežni priključak RJ45, priključak za napajanje, priključak za konfiguraciju (USB priključak ili konfiguracija putem WEB sučelja) i manje indikatorskih lampica; dok bežični usmjerivač ima četiri dodatna žičana mrežna priključka, osim jednog WAN priključka koji se koristi za spajanje na mrežnu opremu više razine, a četiri LAN priključka mogu se ožičiti za spajanje na računala u intranetu, te ima više indikatorskih lampica.


Vrijeme objave: 19. travnja 2023.

  • Prethodno:
  • Sljedeći: